Uvodna zahvala i pozdrav
Na početku i na kraju neka je neizmjerna hvala Allahu, dž.š., Stvoritelju i Gospodaru svih svjetova. Samo Njega obožavamo, samo od Njega pomoć tražimo. Molimo Ga da nam sve naše grijehe oprosti i sramote pokrije. Primi od nas naše ibadete, naša dobra djela, i na Sudnjem danu Svojom milošću uvede u Džennetul-ferdeus. Amin, ja Rabbi.
Najljepši pozdrav i salavati i selami neka su Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, posljednjem Allahovom vjerovjesniku, čiji smo mi, hvala Allahu, sljedbenici. Neka su salavati i selami na njegovu časnu porodicu, Ehlu-bejt, njegove uzorne ashabe, na sve šehide, vrle islamske alime i učenjake, na sve vjernike i vjernice. Molim Gospodara svjetova da su Njegovo zadovoljstvo i Njegova milost na nas ovdje prisutne.
Draga i poštovana braćo u din islamu, cijenjene majke i sestre, drage džematlije džemata Filipsburg, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Zahvala domaćinima i džematu
Imam potrebu, doista, vjernički, beratski i ljudski, da se zahvalim svima vama koji ste odvojili od svog slobodnog vremena i došli ovdje, u Allahovu kuću, na Allahova najdraža mjesta pod nebeskim svodom, da klanjate ikindija-namaz i da, nadam se, nešto korisno čujete od mene, ako Bog da. Molim Gospodara svjetova da tako bude. Hvala vam, Allah vas nagradio.
Posebno se želim zahvaliti svojim domaćinima. Prije svega, nećete mi zamjeriti, Merimu, bratu koji me je ugostio ovdje u svojoj kući i koji me kontaktirao da dođem ovdje i da vas posjetim. Hvala mu na tome, neka ga Allah nagradi. Želim se zahvaliti i svojim kolegama, Zufere efendiji Zahiroviću i Emrah efendiji Bećiroviću, predsjedniku vašeg džematskog odbora, vrijednom Bahrudinu Gaziju našem. Neka im Allah lijepo zdravlje podari, neka im podari snagu i istikamet, i zajedno s vama da ustrajete u onome što nam je zajednički cilj, a to je da sačuvamo svoj iman, da sačuvamo svoje porodice, i da, ako Bog da, sebi osiguramo ahiret i Allahovo zadovoljstvo.
Cilj definisan Kur'anom i sunnetom
Jasan je cilj, definisan Kur'anom i sunnetom, ali s obzirom na okolnosti ovih dunjalučkih blagodati – a vidjet ćemo kako blagodati mogu biti veće iskušenje nego rat, stradanje i glad – nije baš lahak zadatak. Ali imamo recept kroz Kur'an i kroz sunnet, i ja ću pokušati u današnjem dersu podsjetiti nas na te kur'ansko-sunnetske recepte koje je Gospodar svjetova iz Svoje milosti, mudrosti i znanja preko Svoga miljenika, poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, objavio kroz Kur'an, a poslanik naš Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kroz svoj sunnet realizirao u praksi. Jer poslanik je bio čovjek poput nas od krvi i mesa, čovjek koji je plakao i smijao se, koji je doživljavao i pobjede i poraze i iskušenja, ali hvala Allahu, uspio je u svojoj misiji.
I mi u ovom malom mjestu, u srcu Njemačke, koje se zove Filipsburg – a to je Allahova mudrost, ja to ne znam kako drugačije da definiram – odredio je da, evo, ljudi nekada, prije tridesetak godina, sjednu s mišlju: treba nama Allahova kuća, mesdžid, šta ćemo, kako ćemo, i evo realizacije toga. Zato, na početku, molim Gospodara svjetova da nagradi džennetul-ferdeusom sve one koji su od početka učestvovali u izgradnji i kupovini ove kuće. Blago vama, a i vama koji ćete ovdje dolaziti i održavati ovu kuću i, ako Bog da, unaprijediti je za ovaj zajednički cilj, a to je Allahovo zadovoljstvo.
Vrijednost Allahove kuće i poziv na redovni dolazak
Allah je zadovoljan, i Allah voli, i Allah to od nas očekuje da posjećujemo Njegove kuće. Allah očekuje od nas da nam Njegove kuće – a ovo je Njegova kuća – budu draže nego moj vlastiti dom, moja vlastita nekretnina. Zato vas molim, braćo i sestre, da stalno jedni druge motiviramo, da ovdje, kad god imamo vremena, dolazimo, ne samo na džumu, ne samo na teravije tokom ramazana, nego kad god imamo vremena. Ja znam da dunjaluk čeka, obaveze čekaju, sve to, i radi ibadet, ali prije svega radi za ahiret, pa onda, ako Bog da, što ostane od dunjaluka. Ali nemoj da bude kontra: prvo dunjaluk, pa šta ostane za ahiret. Jer ovo će proći, koliko god budemo imali, koliko god budemo bogati i utjecajni, sa titulama, sa bogatstvom, nekretninama, u mezar idemo sami. Neće ni žena s tobom, odnosno muž, ni dijete, ni roditelji, niko. Tamo ćemo jedni od drugih bježati dok ne završi suđenje. A ovdje je priprema, ovdje je priprema.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ko god voli Allahovu kuću – odnosno, kad vidite da neko redovito dolazi u Allahovu kuću, dolazi u džemat, na namaz, u džemat – vi mu posvjedočite iman, vi mu posvjedočite da je to mu'min. Biti mu'min, nema ništa uzvišenije. Znači, biti musliman, jer musliman je onaj koji verbalno očituje jednoću Gospodara svjetova kroz kelime-i šehadet i poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ali iman je deređa više, deređa više. Za iman se valja izboriti svojom žrtvom, svojom praksom, kroz svakodnevno življenje Kur'ana i sunneta, to jest izvršavati što nam Allah naređuje, a čuvati se onoga što nam Allah zabranjuje. Odnosno, isto tako što nam naređuje Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a ono što nam je zabranio, da budemo daleko od toga.
Ovo je samo jedna prilika od mnogih koje mi, hvala Allahu, muslimani, vjernici, mu'mini, imamo da se približimo Gospodaru svjetova. Jer, doista je fenomen, doista je čudo, keramet, zašto baš ja, zašto baš vi, da budemo svjesni Gospodara svjetova i poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. I zašto smo mi upućeni, hvala Allahu, pa jesmo, ali zašto Allah ostale ljude ostavio u zabludi, kako Gospodar svjetova kaže: upućuje, napravi put koga hoće, a s pravom u zabludi ostavlja one koje hoće. Mi smo počašćeni, imamo namaz, imamo svijest o Allahu, znamo da je ovo Allahu najdraže mjesto, to iskoristimo, i cijeloga života dolazimo ovdje.
Nagrada za korake ka džamiji i poticaj na udjeljivanje
Na kraju krajeva, svaki korak od naše kuće, od našega stana do Allahove kuće, Allah, dž.š., višestruko nagrađuje. Jer Allah hasenat, dobro djelo, nagrađuje od 10 pa do 700 puta.
﴿مَنْ جَاءَ بِالْحَسَنَةِ فَلَهُ عَشْرُ أَمْثَالِهَا﴾ (Men džae bil-haseneti felehu ašru emsaliha) — "Onaj ko čini dobro djelo, njemu desetostruka nagrada."
A u suri El-Bekare, kad se radi o dijeljenju na Allahovom putu – a zašto o dijeljenju? Zato što mi volimo imetak, mi volimo eure, volimo novce. Allah, dž.š., obećaje nagradu od 700 puta, pa i više, onome kome hoće, jer mi žrtvujemo ono što volimo. Pa vas molim, kad god treba za džamiju, za islam, za svoju vjeru, nemojmo da žalimo, jer to je ulaganje u ahiret. Allah obećaje, pa postavlja, kaže: ima li vas onih koji će zajam Gospodaru svjetova dati? Pazi, tebe Allah počastio da ti uzajmljuješ Gospodaru svjetova. Kako da ja uzajmljujem Gospodaru svjetova? Ko sam ja da? Ali Allah mi je dao nafaku, i Allah poziva mene sada da za vrijednost islama žrtvujem dio te nafake, dio svoga imetka, zato što ga volim.
Allah kaže: ko je onaj koji će drage volje Allahu zajam dati, pa da mu Allah višestruko vrati. Da dobro upamtimo: što god mi podijelimo na Allahovom putu, neće Allah nikome dužan ostati, to ne znamo. Vratit će ti, ako ne kroz povećanu plaću, vratit će ti kroz mir u porodici, kroz sigurnu, zdravu djecu. Da ti nije komšija, bih uzeo da ti ne čini. Sačuvat će te od nedaće, od iskušenja. Nemojmo uvijek gledati: ja sam dao za džamiju 1000 eura, pa očekujem sad da mi Allah poveća plaću, da dođe 13. plaća, da dobijem nekakav dobitak. Nije sve u novcima, nešto je i u zdravlju, i u sigurnosti, i u lijepom odnosu između muža i žene, i u poslušnoj djeci. Nije li tako? Ljudi koji su bolesni, šta bi dali da ozdrave? Šta bi dali muževi koji ne slušaju žene, ili žene koje maltretiraju muževi, šta bi dali da su im muževi kako treba, da su djeca poslušna, koja nisu? Šta bi dali? Svo bogatstvo ovoga svijeta? A to je dar od Gospodara svjetova, kao što je dar iman i uputa, vallahi.
Najveća blagodat – uputa i sigurnost
I to, kad sebi stavljate na popis kojim blagodatima smo mi opskrbljeni, prvo: što sam živ i zdrav, što sam pametan, što znam za svoj identitet, ko sam i šta sam, što znam da me Allah uputio mimo ostalog svijeta. Znači, Allah je ostavio milijune ljudi na dalaletu, ali mene uputio i Allahu padam na sedždu, jer je to jedini put ka džennetu, ka Allahovoj milosti. Ja kažem: pa ja sam počašćen, ja Rabbi! Pa to je najveća blagodat. I porodica, i zdravlje, i imetak, i mir i sigurnost. Vidite, nije Gaza, nije Ukrajina, nije Iran, tamo Bliski Istok. Ovdje nema rata, nema pucanja, alhamdulillah. Ali ovaj narod je svašta prošao, jer vi to dobro znate, prije nekih 70-ak godina. Ovdje je bio haos u državi, ali vidite kako Allah mijenja. Ali mi svojim djelovanjem i radom sada osiguravamo budućnost našoj djeci i unučadima. Od nas, našega djelovanja, življenja vjere, činjenja dobra i odvraćanja od zla, ovisi kako će naša unučad živjeti ovdje. Hoće li mirno, sigurno, ili će biti suočeni sa iskušenjima, vjerujte. Tako da je to obaveza.
Da sačuvam svoj iman, svoju vjeru, jer me Allah počastio, da se ne opuštam na dunjaluku ni sekunde, da svaki dan uzmem kao posljednji i kao najvredniji dar u životu, i da vidim šta danas, evo na ovu subotu, mogu iskoristiti da se približim Gospodaru svjetova, da ojačam svoju vjeru, da ojačam svoj unutarnji iman, da se približim Gospodaru svjetova, da mu se umilim.
Kako Allah u suri El-Ma'ida lijepo kaže:
﴿يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَابْتَغُوا إِلَيْهِ الْوَسِيلَةَ وَجَاهِدُوا فِي سَبِيلِهِ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ﴾ (Ja ejjuhellezine amenu, ittekullahe ve btegu ilejhil-vesilete ve džahidu fi sebilili, leallekum tuflihun) — "O mu'mini, o mu'minke, nastojte se umiliti svome Gospodaru."
Kako ti i ja da se umilimo Gospodaru svjetova? Pa da izvršavamo ono što On voli. A šta Allah najviše voli? Namaz u njegovo prvo vrijeme. Pa voli postača, pa voli… evo ja ću navesti jedan kur'anski ajet, koga On voli i ko su uspješni vjernici. Imate u suri Et-Tevba, taksativno nabrajano, kaže Gospodar svjetova:
﴿التَّائِبُونَ الْعَابِدُونَ الْحَامِدُونَ السَّائِحُونَ الرَّاكِعُونَ السَّاجِدُونَ الْآمِرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَالنَّاهُونَ عَنِ الْمُنْكَرِ وَالْحَافِظُونَ لِحُدُودِ اللَّهِ﴾ (Et-teibunel 'abidunel hamidunes-saihun er-rakiunes-sadžidunel amirune bil-me'rufi ven-nahune anil-munkeri vel-hafizune li-hududillah) — "Oni koji se stalno kaju, koji ibadet čine, koji Allaha hvale, koji poste, koji ruku' i sedždu čine, koji naređuju dobro i odvraćaju od zla i koji Allahove granice čuvaju…"
Devet kvaliteta.
Osobine uspješnih vjernika i poticaj na samopreispitivanje
"Et-teibune", kaže — onaj koji stalno tevbu čini. Malo da analiziramo ovaj ajet. Jesam li takav? A ajet završava: "ve bešširil-mu'minin" — obraduj vjernike. Mu'mine obraduj. A prije toga sam rekao ko su mu'mini, kome trebamo posvjedočiti da ima iman: onaj koji redovito dolazi u džamiju. Vallahi u džamiju. E sad se ti pitaš: dobro, samo džuma, pa je li to dovoljno? Bi li moglo bolje? Bi li moglo više? Odgovorite sebi. Ja ne znam kakve su vaše okolnosti, koliko daleko stanujete od džamije, imate li svi auto, možete li pješke, možete li biciklom, ja ne znam, ali vi svako znate odgovor. A znate kako je u islamu: što dalje džamija, to bolje. A zašto? Pa više koraka, više sevapa.
I onda Gospodar svjetova kaže: "et-teibune", to su oni koji se stalno vraćaju Gospodaru. Za današnji dan, večeras, ću se pokajati sto puta. Zašto? Zato što ga nisam iskoristio kako treba. Što sam bio u gafletu, u nemaru, spavao sam, bio lijen, mogao sam doći u džamiju, a nisam. Mogao sam proučiti 10 sahifa Kur'ana, a nisam. Umjesto da o ahiretu pričam, da knjige čitam, ja sam tamo skrolao po društvenim mrežama, gledao nekakvu seriju, Ligu prvaka. I to je ok, ali od čega imam korist? To je ključno. Od čega ja imam koristi za ahiret, kad legnem u mezar, kad me moja braća polože? Hoću li imati koristi što sam se sikirao za neku utakmicu tamo i nervirao? A ne može čovjek da se ne nervira. A hoću li imati koristi? Šta je to meni? I koliko sam minuta gledao u ekran, a koliko sam minuta, sati i dana gledao Kur'an?
Koliko sam prisustvovao društvu gdje se gibetilo, bezvezna priča bila, a koliko sam slušao dersove, vazove, oplemenio sebe, svoju porodicu, motivirao sebe, svoju suprugu, svog muža, svoju djecu na ibadet, na dobra djela, na dolazak u džamiju, na učenje Kur'ana. Na učenje Kur'ana za kojeg Osman, radijallahu anh, kaže da su vaša srca zdrava, kako treba, ali vi se ne biste mogli zasititi učenjem Kur'ana, ne biste ga ispuštali. A koliko ti i ja držimo mobitel u ruci, a koliko držimo Kur'an, brate i sestro, hajde sebi odgovorite. Koliko dnevno učite Kur'an? Koliko? Pa ne baš, zar ne? Malo, koliko god kažete.
Svjesnost o Allahovim blagodatima i neprestana tevba
Da se zahvalimo Allahu, prvo što smo muslimani, pa na zdravlju, pa na uputi, pa na porodici, pa na imetku, pa na sigurnosti, hrani, piću… a vi brojite Allahove blagodati i ne biste ih mogli nabrojati. Zato Allah kaže: ko su oni koji se obradovali? Kaže: "et-teibune", koji se vazda vraćaju Allahu, uvijek se popravljaju, nisu nikada zadovoljni sa sobom. To je ključno. Ne možeš, brate, biti sa sobom zadovoljan, vallahi ne možeš. Ne možeš.
Pogledaj, malo se analiziraj: kad si bio mladić, momak, djevojka, kad si imao 16, 17, 20 godina, čim spolna punoljetnost, ti si dužan da izvršavaš. Je li bio svaki namaz, je li bio svaki namaz u vrijeme? A? Jesi li svaki dan zikrio, zahvalio Allahu, i po stotinu puta učinio tevbu, istigfar – a što ja kažem stotinu puta? Jer nas je tako naučio ko? Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, da trebaš sto puta činiti istigfar u toku dana. Jesi li? Ja nisam, jeste li vi? O tome se radi. A mi hoćemo džennet, mi hoćemo društvo poslanika, mi se nešto umišljamo da smo… Ja namjerno sada to malo provokativno. Pustite vi ove što ne klanjaju, što ne poste, šta vas briga za njih, makar vam bili članovi porodice. Vi ćete za sebe, vallahi, bježati od matere vlastite, i od žene, i od prijatelja, od džematlija, od efendija, od svakog, svega će ga biti briga. Samo će vas vaša sudbina interesirati, niko vas neće interesirati.
I onda kaže tamo u hadisu: neće se pomjeriti noge s mjesta na Sudnjem danu, koje će stajati 50.000 godina, dok ne budeš odgovarao. Zašto? Naravno, za cijeli život, za mladost, za znanje, za imetak. Ali kompletno, sve, kompletno.
Ibadet je više od namaza
Pobožnjak je onaj ko čini ibadet. Ibadet, naravno, nije samo namaz. Namaz jeste obredno ibadet, najključniji i najvažniji izbor. Islama bez namaza nema, da znate. Nema istinskog islama, a pogotovo imana, bez svakog namaza. Teoretski možemo prihvatiti da neko ostane u islamu samim izgovorom kelime-i šehadeta – nećemo čovjeka ubijati u pojam govoreći mu: kakav si ti, nisi ti u islamu. On jeste u islamu, ali suštinskog islama, a naročito imana, nema bez redovnog namaza. Da se ne lažemo, da se dobro razumijemo – vallahi, dobro se razumijemo. Kako neko može potvrditi da ima imana, a nema namaza? Allahu to nije svejedno. U suri El-Muddessir stoji da će džehennemlije na pitanje šta ih je dovelo u Sekar odgovoriti: "Nismo bili od onih koji su namaz obavljali." To je prva odlika džehennemlija.
A ja govorim: el-'abidun – oni koji robuju. Allah kaže: "Džine i ljude sam stvorio samo da Mi ibadet čine." Želim ovdje proširiti sliku, malo je rastegnuti. Ibadet jeste namaz, zekat, hadž – ali ibadet je i tvoj odnos prema supruzi, prema roditeljima, prema djeci, prema radnom kolegi. Kako se ponašaš na ulici, u saobraćaju, na dunjaluku – i to je ibadet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: kad naiđeš na granu palo poslije vjetra, skloni je, to ti je sadaka. Poput kamena koji može izletjeti ispod točka i povrijediti nekoga. Pomozi se dobrim djelom tako što ćeš bratu udijeliti i pola hurme, dati hediju, ili ćeš se time zaštititi od džehennemske vatre. Poslanik kaže: iman se sastoji od sedamdeset i sedam dijelova. Prvi je la ilahe illallah, a zadnji je skloniti granu s puta; i stid je dio imana. Poslanik nas tako uči nizu metoda kojima svoj iman postižemo, održavamo i čuvamo.
Zahvalnost i povjerenje u Allaha
Zatim su tu el-hamidun – oni koji su vazda zahvalni. Kad god pitaš nekoga: "Kako si?", odgovara: "Elhamdulillah." Vidiš čovjeka koji nije dobro, u bolovima, u neimaštini, brizi, iskušenjima – a on uvijek kaže: hvala Allahu na svakom stanju. Ko je od nas spreman da svaki dan, kad nas neko pita kako smo, ne nabrajamo jade: "Joj, brate, ovaj mi nepravdu čini, poslodavac me zeznuo, plata nije sjela…"? Uvijek se žalimo, a uvijek smo… Šta je problem s nama? Danas, dok lijepo živimo, problem je što mi ne vidimo ono što imamo. Vidimo samo ono što nemamo, vallahi. I Allah nas sačuvao toga. Ono što nam se od želja ne ispuni, ako smo iskreni vjernici, znajte: kad ti se želja ne ispuni, Allah te time čuva od nečega. Ako si iskreni vjernik, iskreno se vežeš za Allaha, moliš, doviš, dijeliš sadaku i tražiš da ti se nešto ostvari u životu – ali vidiš da ne ide, da se nije ostvarilo – znaj da te Allah sačuvao, ako si Njegov iskreni rob. Ne očajavajte i ne žalite se na Allaha. Allah ne voli da se žalimo. Sve nam je dao, devedeset i devet posto, a jedan posto nam ne da na dunjaluku radi našeg dobra i ahireta, a mi već počnemo da se žalimo. Pogotovo kad se upoređujemo: kako neki imaju, a ja nemam; kako su neki unaprijeđeni, a ja nisam; kako neki imaju više nekretnina, a ja nemam ništa. A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: upoređuj se s onim ko ima iman, ko čini ibadet i dobra djela, ko služi islamu i džematu – s njima se upoređuj. A oni s puno imetka i nekretnina – valjda će odgovarati za taj imetak. Valjda će odgovarati za svaki zarađeni euro: kako ga je zaradio i u šta ga je potrošio. Samo dva pitanja vezana za imetak. I onda nema čovjek šta da žali, nego da ima povjerenja. Toliko mi je Allah odredio – elhamdulillah, i previše. Samo da sam živ, zdrav, da znam za Allaha, da mogu svojim nogama pasti Allahu na sedždu, da mogu doći do džamije, da su mi djeca dobro, i tako dalje. Da ne nabrajamo.
Bit unutarnjeg vida i uputa
Znate onu priču kad se neko požalio, odnosno tvrdio da će na osnovu dobrih djela ući u džennet, pa mu je Allah dž.š. u snu pokazao kako mu vade oko i stavljaju vrijednost oka na vagu. Rekao je: dao bih sav dunjaluk da mi se oko vrati. Eto, toliko vrijede tvoja djela – a ti podrazumijevaš, jer vidiš, pa da. A šta ako ti Allah uzme vid? A najgore je kad Allah uzme unutarnji vid. Šta je unutarnji vid? Kako Allah kaže: nisu slijepe oči, nego srca u grudima. Ti nekome pričaš o životu: prolazi ti, brate, život, ostario si; de, padni na sedždu Allahu, kako ćeš umrijeti? Ne možeš ga pokrenuti – to ide kad Allah uputi. Mogu li ljudi uputiti? Ne mogu. Mogu malo pojasniti, objasniti, motivirati, ali samo Gospodar svjetova je Onaj koji upućuje i napravi put. Ovdje govorimo o el-hamidun – zahvalnima. Allah u suri Ibrahim kaže: ako budete zahvaljivali, Allah će vam još više dati. To je naš Gospodar. Ti Mu iskreno, od srca, riječima i djelima. Djelima se izražava zahvalnost. Možeš danas milijardu puta reći elhamdulillah, a ne klanjaš – ništa Mu nisi zahvalio. To je lažna zahvalnost. To da znate. Zahvalnost ide i tjelesnim organima i imetkom. Moramo činiti ono što nam je Allah naredio.
Naređivanje dobra i odvraćanje od zla
Zatim dolaze postači, oni koji čine ruku i sedždu, koji naređuju dobro i odvraćaju od zla. Taj princip smo malo zapostavili. Sve se nečega bojimo jedni drugih. Bojimo se upozoriti brata ili sestru koji krivo rade ili žive – ne grubo, nego na lijep, blag način. Allah u suri En-Nahl, u zadnjim ajetima, kaže: i na put svoga Gospodara pozivaj mudro i lijepim savjetom, i s njima na najljepši mogući način raspravljaj. Pa čak i s kafirima, munaficima i džahilima koji vrijeđaju islam, Allaha i Poslanika – i s njima na lijep način. Najbolji ambasadori su ljudi koji kroz svoje lijepo ponašanje, svoju lijepu ahlak, svjedoče vjeru.
Recept za povećanje imana
Govori se o imanu i vjeri, jer Gospodar svjetova u suri El-Enfal kaže: Doista su vjernici oni čija srca, kada se Allah spomene, ustrepere – u isti mah osjete ljubav prema Gospodaru, a Bogami i strah. Ljubav prema svome Gospodaru i strah zbog svojih propusta iz prošlosti, svojih nedostataka. I kada im se ajeti Kur'ana kazuju, njima iman raste. Evo recepta za povećanje imana. ﴿وَإِذَا تُلِيَتْ عَلَيْهِمْ آيَاتُهُ زَادَتْهُمْ إِيمَانًا﴾ (wa izā tuliyet 'alejhim ājātuhū zādet-hum īmāna) – kada im se ajeti kazuju, povećava se njihov iman. I oni su, doista, na Allaha oslonjeni u svemu.
Istinsko oslanjanje na Allaha
A šta znači istinski se osloniti na Allaha? Kad ti, brate i sestro, daš sve maksimalno od sebe, i onda na kraju odluku o svojoj sudbini prepustiš svome Gospodaru. Studentima nekada kažem: učiš, studiraš, ideš na ispite, redovno pišeš seminare – na dan ispita sve si pripremio. Uzorao si, podrljao, posijao sjeme, i onda se osloniš na Allaha da to nikne, odnosno da položiš ispit. Tako i vi koji radite – svako jutro ustajete na posao. Ne možete u ponedjeljak i utorak reći: "Ne da mi se." Nikada to niste rekli. Poslodavac odmah zove: "Šta je, jesi li bolestan? Donesi bolovanje." A sada kažeš Gospodaru svjetova: "Ne da mi se ustati na sabah. Mogu ja u džennet i bez sabaha i bez podne." Eto, uporedite to. Kako bi poslodavac reagovao, a šta vi očekujete od Allaha? Nemar, gaflet? "Mogu ja i onako kako mislim da treba klanjati, koliko treba klanjati, i eto dženneta." Ne ide tako, braćo i sestre. Nije u redu. To je samo jedan segment. A segment ponašanja, odnosa prema porodici, okruženju – ahlak, moral, odgovornost, ispunjavanje obaveza – to je široka priča, sve zasebne teme.
Motivacija u porodici i sitnice koje postaju krupne
Zato, braćo i cijenjene sestre, moramo biti motivatori unutar kuća jedni drugima. Muž, žena, djeca – svaki dan: "Dođi ovamo da pročitamo pet stranica Kur'ana, da obavimo večernji zikr, jutarnji zikr, hajde da legnemo sa abdestom." To se podrazumijeva, sve je to sunnet Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem. Ali mi to zaboravimo – čačkamo po mobitelu, gledamo TV, zaspimo bez abdesta. A Poslanik, Allahov miljenik, prvi koji će ući u džennet, nikada nije legao u postelju bez abdesta i da ne prouči Ajetul-kursi. Samo primjer navodim. Neko je rekao da su to sitnice, ali su to krupne stvari ako ih ne činiš. Sitnice koje se podrazumijevaju dok ih činiš, postaju krupne stvari ako ih izostavljaš. Noćni namaz i drugo što nam nije obavezno – ali ti iz ljubavi prema Allahu ustaješ u ruhu noći, hoćeš da Mu se umiliš. Maloprije sam citirao: hoćeš da se umiliš svome Gospodaru. Hoćeš dodatno – kao što na dunjaluku imaš fuš, dodatni posao da bi još zaradio. Tako i za ahiret: ponedeljkom i četvrtkom postiti, učiti Kur'an, dolaziti na namaz mimo džume, ustajati na noćni namaz – to je ono dodatno što Allah posebno vrednuje. Mi to ne moramo, ali hoćemo – iz ljubavi prema Gospodaru.
Ne opuštaj se i ne budi zadovoljan sobom
Na hutbi sam malo načeo, uvijek to spominjem: mi vjernici koji se nadamo Allahovoj milosti – hvala Allahu, upućeni smo, klanjamo, znamo za Allaha, spominjemo Ga, u Allahovoj smo kući. Ali ne smijemo se ni sekunde opuštati i biti zadovoljni sobom. Uvijek može bolje. Uvijek se može više podijeliti na Allahovom putu. Kažem "podijeliti" jer volimo imetak i uvijek kalkuliramo. "Dao sam tu, ne moram tamo…" – sve bismo odredili: svaki petak, svaki mjesec određenu sumu – to je, ako Bog da, za ahiret. "Treba meni, mojoj supruzi, mojoj djeci. Ovo je za ahiret, a ovo je moja plata." Većina je plata ostavljena sebi, a malo za ahiret. To je pod navodnicima "za Allaha", da pomognem Allahu i Njegovoj vjeri. A to je pogodba s Allahom. Jer, šta je zapravo naše? Ono što podijelimo, a ne ono što ostane pa da se nasljednici posvađaju radi imetka – što se ponekad desi, da se braća i sestre naljute jer babo nije na vrijeme podijelio imetak kako treba. O tome treba promisliti. Vjera je živa, vjera nas odgaja, a mi slijedimo život Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je sav imetak podijelio. Ali Allah to od nas ne traži, niti Poslanik. Nismo mi na toj dereži. Nema toga – ja u pedeset godina života nisam sreo nekoga da je sve podijelio, a djecu ostavio Allahu. A Ebu Bekr, radijallahu anhu, je četiri puta podijelio sav imetak. Četiri puta, ne jednom. Kad ga je Poslanik pitao šta je ostavio porodici, rekao je: "Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika." To je pogodba. Omer je došao i rekao da je pola podijelio, pa je zato vrednovan Ebu Bekr, a Poslanik je rekao: meni najbliži je Ebu Bekr, pa Omer, pa Osman i ostali ashabi. Ja još nisam upoznao Bošnjaka da je sve podijelio Allahu dž.š. I ne očekuje to Allah od nas. Jer u smrtnim mukama, pred kraj života, trećinu moraš ostaviti nasljednicima. Vidiš, i to je mudrost i pravda. Jednu trećinu moraš ostaviti, a dvjema trećinama možeš raspolagati – ali tu trećinu ostavi supruzi, mužu, djeci da budu neovisni.
Slobodno vrijeme i berićet džemata
Govorim o situaciji kad površno shvatamo vjeru i zadovoljavamo se minimumom. Svi imamo priliku da budemo bliži Gospodaru svjetova, da razmišljamo o protoku vremena. Poslanik kaže: dvije najveće blagodati koje čovjek spozna tek kada ih izgubi jesu zdravlje i slobodno vrijeme. To je nepovratno. Slobodno vrijeme je kad dođeš s posla, živ i zdrav, odradio si dnevnicu, istuširao se, lijepo ručao, odmoriš se za sutra, i onda možeš doći na jedan namaz u džematu i jačati iman. Vidjećete onda berićet. Ovdje vidim jako zdravu atmosferu, hvala Allahu. Kad vidim vaša lica, ovdašnju atmosferu, imate potencijala, bogami, lijepo. Čestitam vam na tome. I radi ove vaše djece koja su tu – hvala Allahu, da svima, ako Bog da, pripremimo teren da bude još naprednije, još bolje, da proširite ovu Allahovu kuću. Blago onima koji služe ovoj kući, Allahovoj kući, i pomažu dobrovoljnim prilozima, nadajući se isključivo Allahovoj nagradi i milosti. Znajte da vas Allahova nagrada i milost čeka. To je Allah obećao i Njegov Poslanik.
Čuvaj se šejtanske obmane i čist nijet
Na tom putu ne dozvolite da vas šejtan prevari pa da kažete: "Dosta od mene, umorio sam se, dosta, više nego neki drugi." Tebe je Allah počastio sviješću o Allahu, o džennetu, o slijeđenju Kur'ana i sunneta – nikad to ne reci. Reci sebi: služiću svojoj vjeri i svojoj braći, svome džematu, dok me noge nose, dok imam pameti i mogućnosti. Jer ponekad šejtan prevari čovjeka: radi cijeli život, a onda ga neko ne pohvali, ne nagradi, ne spomene, i on se naljuti. "Vidi onaj, došao juče, odradio, pa mu hvala na sva usta, dok mene, koji sam tu dvadeset godina, imam efendija i ne spomene." A ti ne radiš da te efendija spomene, nego da te Allah spomene. Ljudski je da nas svaka nepravda boli, ali kad čovjek ima čist nijet, ne interesuje ga ljudska hvala i pohvala.
Iskrenost i nagrada od Allaha
Da neko spomene da si ti nešto doprinio ovoj džamiji, pa makar neko rekao: elhamdulillah, to je prva lijepa vijest za vjernika. Ti samo reci da Allah bude zadovoljan i da budemo svi bolji, ako Bog da. Kada si ti iskren, Allah daje više nego što mi zaslužujemo, vjerujte, u životu. Tako mi Allaha, Allah daje više nego što zaslužujemo, jer Allah to obećava.
Postoji jedan divan ajet koji govori o ljepoti života na ovom svijetu kada si ti u ibadetu, čuvaš namaz i čuvaš hatar Allahov. Kaže: Allah ti daje da lijepim životom proživiš na ovom svijetu. Ajet glasi:
﴿مَنْ عَمِلَ الصَّالِحَ مِنَ الْذَّكِرِ مَا فَوْفَقَهُ وَمُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً وَلَنْ نَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرًا مِّنْ بِأَحْسَنِ مَا كَانُوا يَعْمَلُونَ﴾ (men amile s-sāliḥa min eḏ-ḏikri mā fawfaqahū wa mu'minun fe-la-nuḥyiyennehū ḥayāten ṭayyibeten wa le-necžiyennehum eǧram min bi-aḥseni mā kānū ya‘melūn)
Kaže: Ko čini dobro, stalno čini dobro, stalno na hizmetu u islamu, prema ljudima i porodici, a bio je vjernik – muškarac ili žena – pazite ovo: Allah će dati, kaže, da lijepim životom proživi. Lijepim životom. Na ovom svijetu će ga, kaže, nagraditi više nego što zaslužujete, više nego što smo objektivno postigli za svojih osamdeset godina života, ako je to nekakav prosjek. Ali ono što je ključno jeste čvrst iman, vjera i ustrajnost.
Opasnost udaljavanja od džemata
Ne postavljam pitanje ko će mene pohvaliti, niti me iko spomenuo. Dosta od mene. Ne sviđa mi se predsjednik, ne sviđa mi se blagajnik, ne sviđa mi se efendija, ne sviđa mi se onaj kako klanja. Dobro znate da to nekada znaju biti razlozi i opravdanja ljudima labilnog imana. Neka rasprava – nešto smo uradili, neko nije, neko nije uvažio tvoje mišljenje. Ti si nešto predložio, a kažu ti: "Ne ide to, brate, nije to sad za ovu vrijednost." Ide to, ali nije uvaženo. I onda šejtan odradi svoj posao i ti se malo po malo počneš udaljavati, udaljiš se od Allahove kuće, udaljiš se od Allahove milosti. Nema udaljavanja.
Kada bi ovdje imam bio fasik – najveći fasik po fikhu Allahovom, znači najveći griješnik – ti znaš da je imam od krvi i mesa, nema kakvih grijeha nema. Nemaš opravdanje da ne dođeš ovdje, da staneš iza njega. Šta ako je imam griješnik? Ti kažeš: "Iktidetullahim hoću, Allahu dovarat," ali ti moraš biti u džematu. Naravno, ako nije ni za šta – ne daj Bože, ne ispunjava imamske islamske šarte – onda ga istjerate fizički, je li? Ali govorim o situaciji da čovjek ne može naći opravdanje da ne dolazi u Allahovu kuću.
Iskušenje blagodatima
Vidite, Allahov Poslanik ﷺ je na mnogo načina upozoravao svoje ashabe kako može doći do situacije da blagodat bude veće iskušenje. Ovo zapamtite, jer mi to vrijeme živimo. Puno je veće iskušenje za vjeru i za ahiret nego stradanje, rat, gubljenje imetka, života, djece, kao što je spomenuto u suri Bekare. Imate izreke mnogih ashaba, pa kažu: "Allah nas je iskušao ratom, neprijateljima, pa smo položili ispit. Pa nas je iskušao dunjalukom, dao nam blagodati, pa smo pali na ispitu."
Rat bio – agresija na Bosnu i Hercegovinu – mnogi su ispit položili, strpljivo podnosili, postali šehidi u Gazi. Ali čim su se dokopali imetka i blagodati, izgubiše vjeru i porodicu i sve. Koliko li je takvih slučajeva! U ratu se nije nikad požalio, a kad je došao u Njemačku, u Švicarsku, na zapad, odmah je počeo brojati eure, gledati jednu liniju, drugu, treću – gdje je kraj? Kao što Poslanik kaže: "Jedna dolina zlata, druga, daj mi treću, Allahu." I onda samo oči može napuniti šta? Zemlja. Ali onda bude kasno, nema popravke.
Preispitivanje životnih ciljeva
I to ti u sebi promišljaš: zašto ja živim, šta je moj cilj, šta ja hoću u životu? Iskreno, kad sjedneš sam sa ženom: hajde da malo vidimo šta mi hoćemo, zašto se mi borimo. Pa eto, znaš, da se uštedi, pa sigurnost, pa da djeci obezbijedimo sigurnost. Ja sam malo ovdje, u istoj poziciji – Zagreb, Čildsburg, to je ista zapadna civilizacija. Ne mora djeca, ali unučad ti zaluta. Ne daj, Allaha dragog! Jer nisi pazio, jer nisi bio primjer u kući. Jer sve je bilo preče – škola, sport i zabava – od namaza, od Kur'ana, od džemata. I šta si postigao? Kakav si posao postigao? Što si zaradio dvije, tri nekretnine, a unučad ti zalutala. Pa onda Allah upućuje na taj posao. Ti nisi bio pravi, nisi bio primjer. Nisi insistirao na namazu, na čuvanju harama, nisi insistirao kod kćeri na lijepom oblačenju i tako dalje. I dok si mogao – do dvadesete godine. Kad ona ima dvadeset godina, je li, sin, nemaš ti više tu šta tražiti, gotov je. To je čovjek, žena. Je li se razumijemo? Ali si uvijek imao vremena da dodatno radiš, upuštaš se, da zaradiš.
Nekad treba para. Bolje biti bogat nego siromašan. Sigurno jeste. Bolje imati nego ne imati. Ne možeš ni dati zekat ni sadaku ni na hadž otići ako nemaš para, je li tako? Ali ako to svrha života postane, pa izgubiš vjeru, izgubiš kontakt sa Allahom, pa se svede samo na ono malo površno – šta smo mi živjeli, zašto smo se borili?
Upozorenje Poslanika ﷺ o natjecanju u dunjaluku
I zato, kaže Poslanik ﷺ: u bici na Hendeku, neprijatelj samo što nije nagrnuo na Medinu da pokolje, siluje, u groblje odvede. Kaže, kad su ashabima došle duše do grla, Poslanik ﷺ u tim momentima kaže: "Kada su svašta o Allahu pomišljali, ja se ne bojim ove situacije. Ovo ćete vi, ako Bog da, prebroditi. Ja se bojim da se vama dunjaluk ne otvori, pa da se krenete takmičiti jedni s drugima ko šta ima – pa moram i ja, moram i ja – pa da propadnete kao što su propali oni prije vas."
E, braćo, to svako sam sa sobom mora, što mi kažemo, kahvu popiti, pa te prioritete porediti. Nema veze što ti imaš trideset godina, što si u najboljem stanju, četrdeset, ali ti ne znaš koliko ti je Allah odredio u životu. Ne znaš. Neće svako devedesetu doživjeti, je li tako? Neće svako.
Kaže: pametan, inteligentan je onaj koji se priprema za ono što prekida svaku slast i što rastavlja voljenog. A to je smrt. Svi će umrijeti, samo ja neću, je li? Tako se mi ponašamo. Ja na dženazi održim vaz, i ljudi dvije minute iskolače oči, pripadne ime, a nakon dvije minute pričaju o sebi. To je, kaže, srce zapečaćeno. Znači, kad vidiš da ti brata spuštaju u kabur, rođaka, roditelja, djeda – pa i ja ću dolje, šta onda? Šta onda? E, onda život. E, onda slijedi život.
Svijest o vječnosti
Zato mi muslimani kažemo: preselio, ne umro. Nema smrti – jeste fizička, ali to je selidba u vječnost. E, onda pravi život počinje. "Vrati me, Allahu, na jedan dan da ti ibadet živim." Nema povratka. Nema povratka. Imao si danas dan, subotu, koji je osamnaesti april, i sutra ko da živiš. Ali nema povratka, i to cijeli život. To su ozbiljne situacije. Radi se o vječnosti, braćo. Na ovom svijetu, kako god iskušenje zadesi insana, proći će, umrijeće čovjek. Može biti posljednjih deset godina, može biti u nesnosnim bolovima, ali proći će. Je li istina? Proći će, umrijeće, utasit ćemo se. Ali tamo nema. Tamo je vječno: ili Džennet ili Džehennem.
Zato da se uozbiljimo i da sami sebi prvo od Allaha pomognemo. Ovo je jako važno: od Allaha pomoć traži. "Allahu, uputi me na djela koja vode ka Tebi, Tvojoj milosti i ljubavi. Nadahni me da ojačam u ibadetu, da svoj ibadet učinim kvalitetnijim, da činim dobra djela različitih vrsta s kojima si Ti zadovoljan. I da se ne obazirem. Ne uspoređujem se s drugima; mogu da se vodim uspoređujući se s Poslanikom i sa ashabima. Ne trebaju vam bolji učitelji i motivatori u životu. Kako su se oni odnosili i prema ibadetu, i prema Kur'anu, i prema porodicama, i prema imetku, i prema svim onim ibadetima, djelima koja su vodila ka Allahovom zadovoljstvu.
Odnos prema dunjaluku
Znači, nije priča gotova i nije posao, što se veli, odrađen. Imamo taj dunjaluk koji je lijep, volimo ga – naravno, svaki normalan čovjek voli da je zdrav i da je lijepo obučen i da ima šta jesti i piti, i da ima dobru jahalicu, dobro auto, i da je zdrava supruga, odnosno muž i djeca, i da je sve totalno, je li, elhamdulillah. Niko ne voli da bude iskušavan. Ali Allah obećava – ja se to nekad plašim. Kaže: "Mislite li da ćete ući u Džennet, a da vas Allah ne iskuša kao što je iskušao one prije vas, generacije?" Njih su satirale neimaština i bolest. Bili su toliko uznemiravani da bi Allah, da bi Poslanik i vjernici rekli: "Kad će više ta Allahova pomoć? Mi to ne možemo više izdržati." A vidite nas – niko nas ne dira, ne proganja. Elhamdulillah, mogućnost za posao, za plaću, lijepi stanovi, lijepa auta, lijepa odjeća, frižideri, nema kakve hrane nema danas, je li tako? Evo, ja nisam toliko star, pedeset mi je godina, ali ja se sjećam u mom Čeliću, u dućanu kad je bila jedna vrsta čokolade. Hajde sad otvori dućan, uđi u dućan – koliko ima? Pa ima sto pedeset, je li tako? Banana – šta je banana, brate? Bila je jabuka i narandža. To su bile dvije vrste voća – i moje jagode kad uspiju, ove naše bosanske. A sad avokado, mango, ne znam kako se izgovori. Je li tako, braćo?
A šta je problem? Što mi mislimo da se to podrazumijeva. Vallahi, ne podrazumijeva se. Ne podrazumijeva se ništa, nego zahvali Allahu i strpljiv budi na iskušenju. I reci: "Allahu, podari mi ono što je dobro za mene, za moj ahiret, da se približim Tebi. A Ti znaš moje mogućnosti. Nemoj me, Allahu, iskušavati ono što ne mogu izdržati, gdje ću izgubiti i porodicu i iman i ahiret." Neko može više izdržati, neko ne može. A mi dovom – uminim se Gospodaru svjetova – da nas Allah ne iskušava onim što ne možemo izdržati.
Duhovne bolesti i potreba za stalnom dozom
E, zato – radosni, veseli, motivirani – od danas, ostatak života, hoću da budem bolji. Nisam dobar. Puno dana je prošlo, nisam nikakva hajra za ahiret uradio. Nikakva. Samo dunjaluk, dunjaluk, porodica, dunjaluk. Ne možemo od toga pobjeći. Nemojte krivo shvatiti. Ne možemo od toga. To je naša obaveza: da budeš odgovoran na poslu, da dođeš na vrijeme na posao, da odradiš zadatke, je li tako. Ali ahiret nek bude prioritet. A onda će čovjek postići mir i sigurnost. Kaže, nevjernici znaju kako da istrgnu iz naših prsa tu ljepotu vjere. Kaže, oni bi to fizički, ali ne može. To se ne može parama platiti, ni položajem, ni vojskom, nikakvim. To je dar od Allaha, dar od Gospodara svjetova, direktno u srce. Direktno. I ti kažeš, kad postač kaže: "Da ja vas pitam, evo vam cijela Njemačka, milijarde, milijarde, sve milijarde svijeta – daj omrsit namjerno." Nema, nema sile. Evo, glava mi – ja neću omrsit, je li tako? E, to je taj osjećaj. E, to bi trebalo biti i osjećaj sa učenjem Kur'ana, i sa sedždom, i sa življenjem za islam. I onda Allah snagu i pobjedu daje.
Ali ako mi kalkuliramo – malo bih ja i dunjaluka, pa malo i ahireta, malo, ko švedski sto, ono što mi se duši, je li tako? Pa nije islam švedski sto, pa da ja ono biram. Jutros na doručak – ponovo, ima svašta hrane, pa ti ono biraš. Ono, je li, gladne su oči, ali ne može na tanjir, ne može sve stati, je li, samo ono. A ne može, nije to islam. Znači, islam je kako je Allah naredio i Njegov Poslanik. Ali Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti. To ne znači da se bez vakta propušta. Bez vakta se podrazumijeva – imanski, islamski, šta ti se podrazumijevaju; to je abeceda, temelj. A ono kad je u pitanju nafila, e tu Allah ne opterećuje preko mogućnosti. Ako ne možeš na noćni namaz, ideš rano spavati. Nemoj ustajati, brate. Bolje da ne ustaneš nego da ustaneš na noćni namaz pa zakasniš na posao. Allah ti je veći grijeh što si klanjao nego što nisi. Je li me razumijete? Postiš, hoćeš postiti Davudov post – ti uvijek nervozan tamo. Nije nervozan, nego slab na poslu: "Ja postim, Davudov post." Ne možeš uvijek postiti ako posao trpi. Posti ramazan, elhamdulillah od tebe, ako je pohvalno, ako možeš, ali… I tako dalje.
Nemoj ti nikome davati savjet: "Ostavi malo porodici." Je li, mi bismo voljeli biti kao ovi u Bekele, ali… Tako da, hvala Allahu, evo, ponavljam se, počašćeni smo dinom i islamom, ali imamo zadatak da napredujemo imanski, a onda Allah od nas očekuje da žrtvujemo imetak i slobodno vrijeme. I ono što je najvažnije, a što mi najteže žrtvujemo, to je vlastiti ego. A to je onaj širok dijapazon svojstava: oholost, hased, lijenost, nemar, zaboravnost.
Srca mrtva i potreba za stalnom zaštitom
Pitali su Hasana el-Basrija – generacija koja je došla poslije, on je tabiin, ali ona četvrta, peta generacija nakon Muhammeda ﷺ. Pa on, Derči je bio poznati tabiin, Hasan el-Basri. Pa ga pitaju: "Ti, Hasane, šejh Hasan, ti nama tu pričaš, vaziš, drsiš, ali, kaže, slabo se mi mijenjamo, jer su naša srca bolesna." Kaže: "Da su bolesna, ona bi se izliječila, ali nažalost, vaša su srca mrtva."
I vidite jedan divan kur'anski ajet iz sure Ali Imran – dova, ajet dova:
﴿رَبَّنَا لَا تُزِغْ قُلُوبَنَا بَعْدَ إِذْ هَدَيْتَنَا وَهَبْ لَنَا مِن لَّدُنكَ رَحْمَةً ۚ إِنَّكَ أَنتَ الْوَهَّابُ﴾ (rabbanā lā tuziġ qulūbanā ba‘de iḏ hedejtenā wa heb lenā min ledunke raḥmeh, inneke ente el-wehhāb)
Kaže: "Gospodaru naš, ne dozvoli našim srcima da skrenu sa pravog puta nakon što si im na pravi put ukazao." Pazite ovo. Ja na pravom putu, svjestan Allaha, znam šta je halal, šta je haram, šta vodi ka Džennetu, šta ka Džehennemu, i opet molim Allaha: "Allahu, nemoj dozvoliti da moje srce skrene. Ti si onaj koji je Vehhab, koji dosta daje. Smiluj se, Ti si onaj koji je milostiv."
Allahumme, ja mukallibe el-kulūb, šebbit kalbī ‘alā dīnik – Poslanikova lijepa dova: "Allahu, Ti koji srca ljudska preokrećeš, moje srce ustabili u svome dinu, nek bude čvrsto, jako, postojano." Dova – to jest, dove Allahu – ne možeš biti na pravom putu, ne možeš ostati na pravom putu bez Njega. Vežeš se za Gospodara svjetova i Njega moliš za pomoć. Jer naša srca hrđaju, kaže Poslanik, kao što hrđa željezo kad na njega voda dolazi. Čime da čistimo? Sjećajte se puno smrti i puno učenja Kur'ana. Puno se smrti sjećajte – to čovjeka protrese: boravak u kaburu, u zemlji. I onda imate situaciju kad Poslanik svaki dan, prije svakog selama, na svakom namazu uči dovu Allahu: "Zaštiti me, između ostalog, kaburskih azaba, iskušenja, džehennemske vatre, kaburskih azaba, iskušenja života i smrti i iskušenja zla Mesiha Dežžala." I to je naša dužnost.
I hoću još nešto da podijelim s vama o tim duhovnim bolestima koje znaju zadesiti i vjernike. Toga se ja nekad za sebe bojim, razmišljam: je li moje srce dovoljno pokorno Allahu, je li to to što ja… je li Allah zadovoljan mojim namazom, sa mojom djecom, sa bilo čime što radim?
Samopreispitivanje kao zaštita od šejtana
I dok god se čovjek propituje, ja mislim da je to dobro. Kad se čovjek prestane propitivati, šejtan ga je porazio. Postoje fizička i duhovna bolest. Vi dobro znate: onaj ko je psihički obolio reći će da se nikad nije žalio kad ga nešto fizički zabolilo, ali kad duša boli – tu nema izigravanja. Ne smijemo to olako shvatati i govoriti: "Ma daj, šta ti je, šta se sekiraš, kakva depresija, anksioznost." To je teška stvar. Neka nas Allah zaštiti i sačuva.
Razlika između fizičke i duhovne bolesti
Koja je razlika između duhovne bolesti i bolesti srca? Kad je čovjek fizički i psihički stabilan, ali duhovno je bolestan – duhovno. Kad si fizički bolestan, znaš šta te boli, ideš doktoru. Doktor uspostavi dijagnozu, pa ti da terapiju – imaš pokazatelj bolesti. Kod duhovne bolesti ništa ne boli.
Onaj koji ne klanja imaće šta jesti i piti, Allah će mu dati dug život i puno para. Ništa on ne klanja, ne posti, ne uči Kur'an. E, to je duhovna bolest. Posljedica fizičke bolesti, šta može biti? Smrt. Smrt kojoj se vjernici svaki dan nadaju. Fizička bolest, teška, očisti te Allah od grijeha i uvede u Džennet. A duhovna bolest – ništa ne boli. Šta je posljedica duhovne bolesti? Džehennem. Džehennem.
Ljekar za duhovnu bolest je samo Allah
Za fizičke bolesti ima tim ljekara. Vas zna neki stručnjak, izliječi te. A za duhovnu bolest je samo jedan ljekar: Eš-Šafi, Onaj koji sve liječi, a to je Allah. Zato kad u životu osjetiš malo depresije, psihičke nestabilnosti – nema tu pomoći bez namaza i učenja Kur'ana. Nema tu pomoći nikakvog vrhunskog psihijatra i tableta za smirivanje. Kad je duhovna bolest, ono kad psiha proradi – naravno da ima i toga, islam to ne poriče. Ali ona duhovna bolest – za nju je lijek samo Gospodar svjetova.
Dova za jačanje imana i lijep završetak
Molim Gospodara svjetova da nam našu vjeru ojača u našim srcima, ako Bog da, da nas motivira, da nam pomogne i da napredujemo u imanu, da činimo djela s kojima je On zadovoljan. Da nam Allah podari lijep završetak. To je ključno. Bez obzira šta radili, od čega živjeli, čime se bavili, naš je zajednički cilj Allahov lijep završetak, Allahovo zadovoljstvo, Allahov bonus – ulazak u Džennet.
Kad će se naše duše u potpunosti smiriti? Na Sudnjem danu, kad ti tvoj Gospodar kaže: oprošteno ti je, uđi u Moj Džennet. Allah kaže u suri Ali Imran: Požurite, potrčite Džennetu koji je prostran koliko nebesa i zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, koji su Allaha stalno svjesni.
Karakteristike bogobojaznih – dijeljenje, savlađivanje srdžbe i praštanje
A ko su ti koji su Allaha svjesni? To su oni koji dijele na Allahovom putu i kad imaju i kad nemaju. I kad imaju dovoljno, a i kad odvoje nešto za crni štek – ostavili za stare dane – ali i to dijele na Allahovom putu. To su oni koji srdžbu savlađuju i koji ljudima opraštaju. Pazite ove karakteristike. Dijeliš ono što najviše voliš – imetak – i kad imaš i kad nemaš, i kad tebi treba, ali dijeliš na Allahovom putu, za ahiret. Savlađuješ srdžbu kad te ljudi naljute i nepravdu ti učine. Ljudima opraštaš koji su ti nepravdu učinili. Allah voli dobročinitelje.
Oprost grijeha je samo od Allaha – nema posrednika
U prijevodu slijedi ajet: Kada ti ljudi naprave zulum prema sebi, ogriješe se, pa se sjete, pa puste suzu, pa zatraže oprosta od grijeha – i onda imate dio kur'anskog ajeta: "A ko će oprostiti grijehe osim Allaha?" Osim Allaha. Ko će ti oprostiti grijehe? Ne mogu ti ja oprostiti. U nas nema ispovijedi. To je širk. Samo Allah, direktno. Direktno od tebe sve ovisi. Ovisi da ti malo sa Allahom porazgovaraš, pod navodnicima, da vidiš kakav je tvoj status.
Ključno pitanje za vječnost
Završavamo sa jednim ključnim pitanjem. Koje je ključno pitanje za sudbinu, za ahiret, za vječnost? Da ti sad Allah pošalje meleka, u ovom trenutku, bi li bio sa sobom zadovoljan ili bi rekao: moglo je i bolje kroz život? To je to. Onda kad bi ti poslao i da ti Allah kaže: hoćeš sad da ti uzmem dušu ili hoćeš još malo koji dan? "Sad, Gospodaru, još koji dan, Gospodaru." Ali kad dođe – nema odgađanja. Ni za sekundu.
Završna dova i blagoslovi
Da nam Allah pomogne, ako Bog da. Hvala Allahu pa smo muslimani. Amin. Da nas Allah sastavi u Džennetu i na Ahiretu. Ja vam želim sav uspjeh i dobro ovoga svijeta, u vašim poslovima, u vašim porodicama, i ovdje da mi budete hismećari, sluge džemata, da razvijate ovaj džemat, ako Bog da. Da vam Allah omogući da ove placeve što se prodaju kupite, da se proširite. Allah svakome podario. Hvala vam još jednom što ste došli. Selam alejkum.
